view .conllu


xru Nedelnik 1856 - Petka
source

1: Oktomvrija 14.
2: Za Světaja Paraskeva.
3: Divenъ bogъ vo světyxъ svoixъ, bogъ izrailevъ.
4: Blagoslovi otče!
5: Blagočestivi xristïani, koga pomenuvame bažii+ tě čudesa i poxvalęva-me negovy+ te svęti, golěmǫ polzǫ prïemame
6: i na boga byvame u-godni ako živěeme pravedno kato svęti+ tě, i ako xodime po božii+ tě zapovědi kato těxъ.
7: Zaštoto tě sěkoga imali božiĭ straxъ na uma si,
8: i xodili po negovy+ te zapovědi.
9: Za tuĭ i Bogъ proslavi tělo+ to imъ s čudesa, a duša+ tǫ imъ sъ krasotǫ.
10: Tǫĭ i nïe koga xodime po božii+ tě zapovědi i živěeme čisto, toga byva naše+ to prazdnuvanïe na boga ugodno i na svęti+ tě prïętno.
11: No trěbǫ koga prazdnuvame svęti+ tě, da myslime, či i tě sǫ byle čelověcy sъ tělo kato nasъ,
12: no živěeli čisto i pravedno, sъ postъ i molitvy:
13: za tuĭ sę pro-slavili otъ boga.
14: I nïe ne gi prazdnuvame za drugo, samo da čueme i da razuměeme kakъ sǫ živěli tě, i kakъ sę pokoręvali tělo+ to na duša+ ta,
15: za da živěeme i nïe kato těxъ
16: i da pravime onova, koeto iska duša+ ta i čistyę razumъ.
17: Da pobědime běsna+ tǫ volę na naše- to tělo, i lukavy+ tě xitrosti na dïavola, kakto sǫ gi pobědili sič-ki+ te božii ugodnicy mǫžě i ženi. Kakvoto i dnešna+ ta prepodob-naę Paraskeva, koęto sega prazdnuvame i počitame za neĭny+ te do-briny, sъ koito e živěla na tozi světъ.
18: Za koeto i bogъ ę pro-slavi
19: i upazi neĭno+ to tělo tolko godiny vъ zemlę+ tǫ da ne izgnïe,
20: kakto šte čuete sega otъ neĭna+ ta istorïa.
21: Světaę Paraskeva běše otъ selo Epivatъ, vъ Sъrbïę blizo do gradъ Kalikratïa,
22: tę běše rodena otъ xristïanski roditeli, koito běxa či-sti, pravedni i ukraseny sъ mnogo dobriny,
23: i učexa svęta Paraskeva sěkoga na zakonъ božiĭ i na dobry nravy
24: Tě kato umręxa, světa Paraskeva načna da živěe preskorbno, i da mǫči svoe+ to tělo, sъ postъ, molitvy i bděnïę.
25: I kato sę zapali otъ ljubovь za boga, o-stavi tozi mnogomętežnyĭ (tavaturnyĭ) světъ
26: i otidi vъ pusty-nę+ tǫ (vъ gora+ ta,) gděto živěeše angelski:
27: zaštoto jadęla samo tra-vǫ i plodove, koito sę namervali vъ onaę gorǫ, no i otъ těxъ po malko.
28: Tamo živěęla na zimnyę mrazъ i na lětnyę pekъ, gděto samo boga gledala, predъ kogoto prolivala sъlzy kato rěka,
29: plačela i vъzdyšala na gola+ tǫ zemlę,
30: trudila+ sę da umertvi tělo+ to i da prosvęt duša+ tǫ, tamo gděto nikoĭ ne ę gledalъ, samo božïe+ to oko koeto sičko vidi.
31: Tę za tozi světъ ne myslela
32: samo za duša+ tǫ sę grižala dinę i noštę
33: i dumala:
34: gospodi, tebe sěkoga myslę
35: i tebe želae,
36: koga šte doda predъ tebe, da sę vesele sěkoga?
37: Tǫĭ kato sę molila na boga i živěeši čisto, mnogo pǫti dïavola sę prestruvaše na razny zvěrove,
38: i tičaše vъrxu neę da ę uplaši,
39: no tę kato sę prekrъsteše, raskasvaše dïavolski+ tě xitrosti kato pa-ęčina,
40: i pobědęvaše dïavola kato Davidъ Golïęta;
41: zaštoto samъ bogъ živěęše vъ neę, za neĭnǫ+ tǫ golěmǫ čistotǫ.
42: Tamo kato živęla mnogo godiny, dodi edna noštь angelъ božiĭ pri neę
43: i reče:
44: O děvi-ce (moma) ostavi sega pustynę+ tǫ
45: i idi vъ tvoe+ to otečestvo:
46: zaštoto tamo trěbǫ da otdadešь tělo+ to si na zemlę+ tǫ, a duša+ tǫ si na bo-ga.
47: Toga světa Paraskeva kato razumě svoe+ to prestavlenïe (umira-nïe), ako i da i běše milo za pustynę+ tǫ, vъ koęto živěeše kato angelъ, no pakъ stana
48: i otidi pьrvo vъ Cari-gradъ,
49: gděto kato vle-zi vъ světa Sofïa i vo vlaxerna (balaklii)
50: i sę pokloni,
51: otъ tamo stana
52: i otidi vъ svoe+ to otečestvo vъ selo+ to Epivatъ, gděto poživě nekolko vreme sъ postъ i molitvǫ.
53: I kato razumě skoro+ to si pre-stavlenïe (umiranïe), pomoli+ sę bogu za svoę+ tǫ duša i za sičkïę světъ,
54: predadi blažennǫ+ tǫ si duša vъ božii+ tě rǫcě,
55: i ę pogribaxa vъ edno prosto město.
56: No bogъ, koĭto iskaše da proslavi tělo+ to na svętaę paras-keva; zaradi neĭny+ tě dobriny, pokaza go slědъ mnogo godiny čudes-no.
57: Zaštoto gděto běši zaroveno tělo+ to na svęta paraskevǫ, ima-še blizo edna kula, v koęto postěše někoĭ postnikъ.
58: I edinъ denь kato mina edna gimïa, isfъrlixa otъ neę edinъ umręlъ gimiџïa kraĭ more+ to gděto běše kula+ ta,
59: koĭto kato sěde mnogo vreme ne pogrebenъ, načna da smъrdi teško.
60: I kato ne+ možeše večь da tъrpi postnika, zapověda na někoi čelověcy da go zakopaętъ dъlboko vъ zemlę+ tǫ da ne smъrdi.
61: Tězi čelověcy kato kopaęxa, namerixa tělo+ to na svęta Paraskevǫ cělo i zdravo,
62: no zaštoto běxa prosti, ne go poznaxa či e světo tělo (mošti),
63: no zarinaxa go pakъ vъ zemlę+ tǫ,
64: zarovixa ta-mo i smradno+ to tělo
65: i si otidoxa.
66: Toga edinъ otъ tězi čelověcy, komuto ime+ to běše Georgiĭ, vidě na sъnъ prezъ noštь+ tǫ ednǫ caricǫ, na světlivъ prestolъ sъ mnogo voĭ-ny, koęto mu reče:
67: Georgïe zašto ne početoxte onova tělo, koeto e na světa Paraskevǫ?
68: i zašto go pogreboxte sъsъ onova smradno tělo?
69: No skoro da otidite da mi izvadite otъ tamo tělo+ to, i da go turite na izbranno město:
70: zaštoto ne moga večь da tъrpě onova smradno tě-lo,
71: poneže i azъ sǫmь čelověkъ
72: i moe+ to selo e Epivatъ vъ koeto ty sega živěešь.
73: Tuĭ sǫšto+ to sanuvala i edna žena,
74: i na utrinǫ+ tǫ ka-to ubadixa na xora+ ta i sǫ rasču, toga zemaxa svěšti, otidoxa sъsъ straxopočitanïe,
75: i kato izvadixa mošti+ to na světa Paraskevǫ, zane-soxa go vъ Epivatъ,
76: i go turixa vъ cerkovǫ+ tǫ,
77: koeto napravi mnogo iscělenïę na bolny i běsny, po onaę stranǫ koito doxoždaxa sъ věrǫ.
78: No podirъ mnogo vreme Ioannъ kralь bъlgarskiĭ kato ču za tova ču-dotvorno mošti, provodi Marka mitropolita Preslavskago sъ mnogo svěštennicy,
79: koito prinesoxa tova mošti otъ Epifatъ, vъ stolnyę gradъ Tъrnovъ,
80: i go turixa vъ carskǫ+ tǫ cerkovǫ,
81: koeto davaše raz-ny iscělenïę.
82: A turskïę carь Selimъ vtoryĭ kato oblada sička+ ta Bolgarïa i ubra ukrašenïe+ to na tъrnovski+ te cerkvi, zema i mošti+ to na světa Paraskevǫ, koeto zanese vъ Cari-gradъ
83: i go turi vъ svoę saraĭ gděto davaše mnogo iscělenïę,
84: za koeto načnaxa i turcy+ te da mu sę poklanětъ.
85: Toga carь Selimъ sę uplaši da ne sę rasčue, i da ne pověrvatъ turcy+ te,
86: za tuĭ go dadi na carigradski+ tě xristïa-ni,
87: koito gi turixa vъ patrïaršeskǫ+ tǫ cerkvǫ.
88: Poslě kato go pročulъ moldavskïę knęzъ Ioannъ Vasilïevъ, poiskalъ da go prinese vъ moldavïę,
89: koeto i poluči sъ božïę+ tǫ volę:
90: zaštoto kato go poiska otъ carigradskïę patrïarxъ Partenïa, toĭ mu go pro-vodilъ sъ trima mitropolity: Ionikïa, Partenïa i Ѳeofana,
91: koito prinesoxa tuĭ světo mošti vъ moldavïa, vъ stolnyę gradъ Jašъ,
92: i go turixa vъ cerkovǫ+ tǫ na tri+ svętiteli vъ 1641 podirъ xrista vъ 14 Oktomvrïa.
93: Xristïane vidite+ li kakъ sǫ živěli pravedni te xora,
94: tě ne gledali za mnogo pary i golěmǫ slavǫ,
95: no trudili+ sę dinę i noštę, da o-čistętъ svoę+ tǫ duša.
96: Za tuĭ i bogъ gi proslavi na nebe+ to i na ze-mlę+ tǫ, da sę slavętъ i počitatъ věčno.
97: Tǫĭ i nïe kato čuxme kakъ živěli tě, trěbǫ da sę potrudime da ukrasime duša+ tǫ si sъ do-briny:
98: zaštoto sinca šte umreme, kakto sǫ umreli sički+ te predi nasъ,
99: i šte davame otvětъ za sički+ te raboty, koito napravixme vъ živo-ta si: sъ prazdny xoraty, sъ preslušanïe, sъ lukavo gledanïe, sъ kur-varstvo i drugi zliny.
100: No sega e vreme da ostavime sički+ te zliny,
101: da ugodimъ na boga
102: i da stanime naslědnicy na carstvo nebesnoe, sъ molitvi+ te na dnešna tǫ božïę ugodnica světaę Paraskevǫ, i sъ pomoštь+ tǫ Iisusъ Xristova.
103: Emu+ že slava vo věki věkovъ,
104: aminь.